........
NIJE DO VRIJEDNOSTI NEGO DO PAZNJE....
.....nesto.....
NIJE DO VRIJEDNOSTI NEGO DO PAZNJE....
Opet sam bolesnaaaaaaaaaaa...joj muka mi je vise od cajeva, paracetamola,c vitamina i palomaaaaa...
Ne znam vise ni je li do te jebene presude...je li do toga sto nas napravise hajvanima...ili mozda do toga sto sada svaki cetnik moze izac slobodno na ulicu...bez obzira koliko ljudi je ubio i koliko zena silovao..i smijati nam se u lice....ili je mozda to sto mi uvijek pustamo da nas dusmani kolju pa se onda pitamo :a sto to oni to uradise???ne znam vise ta je..samo znam da gdje god sam dosla od juce...svak ziv o tome prica..i svak ziv spominje rat...i hoce rat..mi nismo normalni..jebo nas Balkan...
Ti si ko uš...uvlacis se pod kozu....ma nema romantike do bosanske romantike...trebalo bi ovo patentirat...mozda i hocu..:)))
Mrzim to sto ljudi uvijek uce na svojim greskama..nekada su te greske i preskupo placene...
Dodirni me ..sasvim slucajno..poljubi me...filmski nestvarno....i najljepse kad je prestani...okreni se..i nestani....
Blago sestri svojoj...ode u maskare...hehhee
Ma koga ja zajebajem...volim te nenormalno....:))))))
Sinoc sjedim u sobi i cekam ponoc...samo da vidim ko ce biti prvi ko mi cestita rodjendan...nije bitno uopste..ali znatizelja je jaca od sna...razmisljam o tome...koliko zapravo imam toga ..na ceme bi trebala biti zahvalna...imam roditelje...tata je pomalo cudan lik..ima nekih svojih musica...ali je prije svega covijek..i to najbolji i najposteniji covijek kojeg znam...mama..kao i svaka mama..spremna i zivot dati za svoje dijete...uvijek je takva bila...djeca na prvom mjestu...dvije sestre..udate...ali uvijek spremne da mi pomognu ako mi nesto treba...da me saslusaju...dva brata..mladja...rodjena da prave probleme...ali su zbog toga i posebni...imam njega...koji me voli....i zna da mu je uzvraceno...citavim srcem...imam nju..moju trecu sestru...najbolju prijateljicu..koja je uvijek tu..dokazano....imam normalan zivot...druga godina fakulteta..trudim se...imam sve...i sretna sam...zaista jesam....
SRETAN MI RODJENDAN
Evo odlezah i ja svojih 5 dana u bolnici...i jos cu jedno desetak kod kuce...pa kad skontam nesto..bas i nije bilo zabavno...mada su sestrice kako one sa nocne tako i one sa dnevne smjene bile super...nije to to...nema zraka..nema slobode...posjete ogranicene...pocela sam sanjati krizaljke koliko sam ih ispunila...mrzim sokove tetrapaku bez obzira na marku i ukus...ali eto...nesto se dobro i iz ovoga mora izvuci..barem po stalnom zvonjenju telefona vidis da nekome falis....i da je zabrinut...ali ja jedva cekam veceras svoj krevet.....
Upuceno Gostu 1496
Ja se taman ponadala nece li mi neko ostavit neki pametan komentar,da me malo savjetuje..kad tamo imam sta i vidjet..neki ko biva (ne)zvani gost broj 1496 ostavi mi komentar ...kao eto nesto on kritizira moje citanje kritickih blogova tipa ---ISMIJAVAMO I KRITIKUJEMO BLOGOVE---kao prvo duso draga meni se nekako cini da sam se ja rodila sa izvjesnim pravima..kao i svi ostali...pa prema tome ja ..mozda sanjam ali imam potpuno pravo citati sta ja hocu...i naravno ostavljati komentare...na ovom bloggeru postoji dosta kvalitetnih blogova..koje citam i naravno ostavljam komentare pokusavajuci pomoci na neki nacin..eh sada ovo sto rade OGlo i njegova ekipa je odlicno..i imaju takodje pravo na to..kao i ja da ostavljam komentare na njihove inace veoma dobre postove koji me uvijek nasmiju...a ono sto ja pisem na svom blogu..to je moja stvar..i ja cu pisati sta ja hocu..a ti dragi goste fino izvuci tu glavu iz guzice..i pokazi malo hrabrosti...barem reci pravo ime..ili nesto slicno a nemoj se tu pravit da si neka svetica ili svetac braneci ko biva napadnute blogove...i lijepo te molim da sto vise posjecujes moj blog jer sa svakim tvojim posjetom moja popularnost raste....unaprijed zahvalna...u mene mi niskost
Mrzim sto sam takva..ali ne mogu sebi pomoci..i ne znam sebi pomoci...uvijek ocekujem ono najgore...i sto je najzalosnije ja sam jedna velika kontradiktornost....uvijek se smijem...ali ispod tog smijeha je crnina...pesimizam...i ne znam ni ja sta...znam samo da mi je dosta vise toga...hocu snage....hocu volje da gledam stvari drugacije...da se salim na svoj racun..i kada nemam sa cim zbijati sale.....i zelim da kada je ozbiljno...da se smijem..od srca...ne pamtim..kada sam se tako nasmijala zadnji put...nisam odavno...mozda cak i previse....
Smrt....kako gordo zvuci....pitam te sta bi uradio...da me nema...da me ne bude...da me nestane...pitas se zasto...ne znam ni sama....znam da je bolje uzivati u trenutcma...dok si ziv..ali ljudi olako shvacaju zivot...ne cijene ga dovoljno....niko od nas..pa ni ja sama....i uvijek mi je u glavi...da bih ja zeljela nestati prije ikoga...do koga mi je stalo....mozda je to malo sebicno...ne znam...ali citava ta situacija....i taj momak....od 20 godina....napunio ih ima 10 dana....gdje je njegov zivot...sta je on prozivio...nepravedno..bolno....osjecam suze..iako ne znam momka...ne znam kakav je bio...ali nije ni bitno....osjecam bol njegovih prijatelja...ljudi koji su ga voljeli...tuzno je....i nema pravde...ali nije na nama da pokusavamo shvatiti...Boga i njegova djela...na nama je da naucimo zivjeti sa tim....dok god mozemo....
Adi Steta
(1986-2007)
Neka je vjecni rahmet tvojoj dusi....
I hate when I feel invisible...
Ulazim u bolnicu i vec me zapuhuje onaj ruzni miris lijekova od kojeg me obuzimaju trnci...osjecam slabost u glavi...neku mucninu...neku nesvjesnost....trazim sobu..i u sebi molim Boga da me puste da te vidim....ulazim u sobu....sam pogled na tebe kako lezis u onom krevetu tjera koljena da klecaju....i opet ona slabost.....prilazim ti i ljubim te u celo...budis se....osmijeh..mali ...ali je osmijeh....znam ja da nije nista opasno....znam da ce ako Bog da sve biti u redu....ali me strah....strah me ovih nasih doktora koji prije nadju nesto cega nema...nego sto izlijece nesto sto vec postoji....nisu to doktori..i toga me strah....i uvijek ja...sa svojim crnim razmisljanjem....i uvijek mislim na najgore....ali ne mogu drugacije..volila bi da mogu....ali ne mogu....samo ti zelim brz oporavak....i da kao nekad nastavimo mahnitati ulicama ovog hladnog grada....jos hladnijeg otkada si tu.....
ZELIM SVIMA SRETNU NOVU GODINU...MUSKARCIMA PUNO MACKICA SPREMNIH DA DAJU..A ZENAMA PUNO SRECE, LJUBAVI I MACAKA KOJI DAJU..HEHE
Nekada mi samo dodje da vrisnem i da posaljem sve u lijepu pi... materinu...al mi se ne da...nadam se da nikad i nece...
koliko samo ljudi mene dnevno iznevjeri...usla bih u Guenissovu knjigu rekorda...ali ne dam se...sve presutim..ali pamtim...samo ne mogu vise ni zapamtiti sve..trebat cu poceti zapisivati neke stvari...ali nije bitno...bitno je da je ponedeljak..i bitno je da si ti tu...da me oraspolozis ..kao i uvijek...
Sta da uradim sa ovim u sebi....sta..ne znam...ta zelja je toliko jaka...ponekad imam osjecaj da me razdire...kao da sam ovisnica...pa mi treba doza...svaki dan....svaki sat...svaki momenat...imam osjecaj kao da cu izgorjeti...u ovom plamenu...
Bas nesto danas kontam..kako ima glupih muskaraca...neizivljenih....pa cim spava sa curom...valjda mu odcepi sta li...nije prije nikad..i on jadan konta...to moze samo sa njom...pa se odma zeni...da mu ne bi pobjegla...e jebem ja tebi tako musko...neizivljeno...meni je draze da ih je mjenjo ko carape nego da je mene prvu poljubio....ako vec ja nemam iskustva..nek ga bar on ima....al sto ih ima glupih....e ne mogu se nacudit nikako...
Posto sam raspolozena za pisanje..iskoristavam...a bas mi se pise...o njemu....Upoznali smo se davno...prije nekih 6 godina...u srednjoj skoli...isli smo u isti razred....standardno moje....zenskaros....samo ih mijenja...ko carape....kad mu se moze....a ja ...prokleti sanjar....samo sebi ponavljala...promjenit ce se on...i jeste...ima plave oci....svijetlo plave..sa nekim posebnim sjajem....i onim slatkim trepavicama koje ih okruzuju..usne..malo punije....objekat mog svakodnevnog buljenja....fetis....sportski raspolozen....duhovit...pametan.....ali kada usporedima sada..i onda....druga osoba...ostao je lijep....duhovit....i postao....odgovoran....pazljiv..njezan...strastven...poseban....ne znam kako....ali gdje god dodje..u centru je....ne znam kako mu to uspijeva..ali jeste....pokusavali su da ga promijene....nisu uspjeli...ali eto kazu..da ja jesam....i jesam.....ali nista silom...jer sam ga volila i prije....sada ga volim jos vise...sa svim....simpaticnim stvarima....i musicama...ima ih svako..ima ih i on..ali su uvijek bile nekako lijepe...jer su dio njega....zna me nasmijati....kao niko dosad....zna kako da ucini da se pored njega..osjecam kao najljepse stvorenje na svijetu....zna da mi uljepsa dan sa samo jednom porukom....zna da me toliko iznervira samo zato sto zna da se nerviram brzo....zna me pustiti da srljam u glupost da bi me naucio nesto....zna mi pomoci....ma zna on..sve..samo kada hoce....a hoce....
Volim te....A
Eh....evo da ne bi vise bilo zabune...niti cudnih komentara...koje sam izbrisala....ovaj blog ne postoji zbog toga sto ja nemam nikoga..niti zbog toga sto patim da budem uz nekoga..ovaj blog je jednostavno...papir...koji trpi ono sto se desava u meni....nekad je to nesto dobro...nesto lijepo..a nekada...i nije...ali...ja imam nekog..on je uz mene..vec dvije godine.....voli me...volim ga....vec dvije godine....bez prekida....ali...to sto sam ja u sretnoj vezi...ne znaci da se i meni ponekad ne desi da mi nesto fali..mozda sam sebicna..ali takva sam...on je tu...i nigdje otici nece....nadam se....
Mogla bih satima lezati u tvom krilu.....zatvorenih ociju....osjecajuci kako tvoji prsti njezno..istrazuju moje lice....igraju se sa trepavicama....bjeze prema usnama....mogla bih..stvarno...pozelim se toga..ponekad....ali se pozelim......
Kao sjena nosena cudnim osjecajem nepostojanja....kao normalna osoba do grla zakopcana u ludjackoj kosulji...kao zedni pustinjak koji visi iznad vode....kao staklo pod tonama betona....kao list u oluji....kao kap vode u plamenu...kao leptir bez jednog krila...zbog cega...ne znam...zbog koga..jos manje...samo znam da je tako....i da ce proci...
Pretvarali smo se..igrali se..da smo neko drugi..neki drugi par...koji se tek upoznao...koji izlazi na prvi sastanak...u pocetku nisam mogla kontrolisati smijeh..ali kasnije sam se navikla...pricali smo....o svemu...upoznavali se....bas kao da se prije nikada sreli nismo...kao da se ne znamo...postavljamo pitanja na koja smo hiljadu puta dobili odgovor...pricamo..smijemo se....zavodis me...onako kako ti znas..ponovo...gledas me...bas kao sto si me gledao na prvom izlasku...imam osjecaj da se opet zaljubljujem u tebe....moguce...ne znam..znam samo da nismo normalni..kakve nam igrice na pamet padaju...i sve je bilo savrseno..do onog trenutka kada si rekao ....ti si tako lijepa...ali sam ja ljepsi...e onda vala usra(oprostite na izrazu) sve...i nikad nas nije bilo stid..pa ni tada..da se nasmijemo tako glasno...da se citav kafic okrene u nasem pravcu...ma ko ih jebe(oprostite opet)...mi smo sretni...
Kako mrzim ovaj period kada mi se samo place....jedina uzivancija je lezanje u krevetu..u mraku..i gledanje kroz prozor....zasto..ne znam ni sama..ne zelim da znam...strah me sta cu naci kada se zavjese spuste....mislim..znam...da necu moci podnijeti....ljepse je sanjati...ali sve ima granicu....a granica jebanja zdravog mozga je davno predjena....davno....
Ja bih jedan carobni stapic..ako moze ikako....stvarno mi treba....majke mi moje..ne znam..mozda ima u kineza kupit....haj vidjet cu....drzte mi fige....
Ja sam najsretnija osoba na svijetu....imam tebe..jer me volis...ovakvu kakva sam...i ima nju...jer me razumije...hvala vam sto ste tu...
Ima toliko stvari o kojima bih mogla pisati..ali mi se stvarno ne da...dobro sam raspolozena..sutra ponedeljak i tako to...hehe...ljubim vas puno....
Jos drhtim....i drhtat cu....jos dugo....mrzim vikende...mrzim to sto te necu vidjeti dva dana..to je malo...a za mene.....mirisem ruke.....jos uvijek onaj tvoj miris.....zatvaram oci i zamisljam da si tu...prislanjam glavu na tvoj vrat..i udisem..opet..i opet...ne mogu da se zasitim...sve vise i vise....ne mogu da prestanem...ne zelim da prestanem....ma daj poljubi me jos jednom...dugo je meni do ponedeljka.....
Ako možeš da budeš zaljubljen ali ne lud od ljubavi, i ako možeš da budeš jak i da ipak ostaneš nježan, da ne mrziš one koji tebe mrze, i da se ipak boriš i braniš... Ako možeš da zadobiješ pobjedu poslije poraza a da te dvije varke podjednako primiš, ako možeš da sacuvaš hrabrost i glavu, kada je svi ostali izgube, Tada ce kraljevi, Bogovi,sreca i pobijeda biti zauvjek tvoji poslušni robovi, i ono što više vrijedi nego svi kraljevi i sva slava -BICEŠ COVIJEK!!!
I nakon moje odluke da ovaj dan posvetim jednoj veoma posebnoj osobi...nakon rucka..kafe...spremanja..napucavanja...
bahnusmo nas dvije u grad..pjeva doticna Mia Ar..nikad cula a kamoli vidila...situacija extra...zajebancija ...cudesa...dodje konobar..kaze..ovaj uvazeni gospodin..tacnije dekan iz Beca...zeli da vas casti...ko biva posebno mene...haj dobro..sve je to ok..znam ja da on od silnog ucenja i ganjanja karijere nije stigo da se ozeni a mozda i da ima neku ozbiljnu vezu..ali budimo realni....tvojih 40 i mojih 19 ne fercera nikako...nego dosta meni onaj moj..one je meni i dekan..i magistar ....i doktor nauka...a ti dekane iz Beca...jebem ja tebi mamu...koja te odgojila da budes pedofil....:)
Nama treba samo hljeba i igara...svaki dan pola marke za strucu..i monopol....uzivancija...
Mi zivimo u ˝državi˝ koja ima sve sto se pozeljeti moze....dom parlamenta je pun kompetentnih ljudi koji na argument svog kolege odgovara sa :˝To ti se ne pika˝,pametnih ljudi koji sjede po citav dan u onim debelim, koznim stolicama,muceci svoju guzicu,citajuci dnevne lose prognoze sveopceg vremena u nasoj nam drzavi,obzirnih ljudi koji smatraju da njihova placa od 3 nule donosi bolji zivot nama smrtnicima, obrazovanih ljudi od kojih vecina je uspjela da zavrsi 4 razreda srednje skole, skromnih ljudi koji toliko rade i crnce, oduzimaju svoje slobodno vrijeme da bi na kulturan nacin uzeli pare od onih ˝donjih˝,ljudi koji se trude na tolike nacine da bi nam zivot bio sto sigurniji i sto ugodniji.....I onda odjednom,kao poklon,dobijemo: policajce koji se prodaju za 20 maraka, profesore koji prodaju ocjene, studente koji kupuju ocjene,roditelje koji placaju ocjene,obrazovanje na minimumu, tri hajvana, legalizovanje raznoraznih budalastina, i glavnu pokretacku ideja nastalu jos od ,Boga pitaj koje godine, tzk.kretenizam....a cini mi se da je na osnovu ove ideje magistriralo puno ljudi....i previse...
Prvo sam te pobijedila u bilijaru....pa sam ti pojela pola kolaca...a onda sam dobila opkladu...ovo je definitivno moja noc.....
.
Kako djeca imaju neku moc privlacenja nas,
mozda odraslih, ima nesto u njima,neki
miris,neka njeznost,nevinost,ljepota,iskrenost,
smisao,buducnost,magija,snaga,mir,san,ljudi su
u krivu,ne postoji 7 svjetskih cuda,nego osam,to
osmo
i meni najdraze ,je dijete,sad ce neko reci,friska
za udaje,ali stvarno i ja hocu,iz sveg srca,jedno
cudo,da mi ne da spavat,da me umara,nista nije
umor i nista nije nesanica ako imas jedno cudo,
stvoreno iz ljubavi....
THERE'S NO MORE RABBITS IN MY HAT
TO MAKE THINGS RIGHT.....
Gledam u put ispred sebe...sjedim u autobusu dok mi sunce udara u oci....pokusavam da vidim kraj puta....ne uspjeva mi....razmisljam o tome kako je svaki put dug.....svako putovanje ima svoje prepreke....saobracajne znakove....spore vozace....kvarove....ubrzanja...tako i moje putovanje....ali lagano vidim kraj....prolazim kroz sve polagano....prolazi putovanje sa samo jednim krajnjim ciljem....srecom....a bez tebe za mene je nema....to znas...vidio si to u mojim ocima...dok si sjedio kraj mene u krevetu...milujuci moju kosu...i gledajuci me u oci...ti i onaj tvoj pogled....pogled bolne srece....toliko smo sretni da nekada boli....toliko znaci taj zagrljaj da mi nekada oduzmes dah...zeleci da me sto vise pripijes uz sebe....toliko znaci onaj poljubac...koji tjera krv u usne....toliko zelje....potrebe....ljubavi...u samo jednom poljupcu...toliko...a ja hocu jos vise.....i uvijek.....
Nama koji znamo idu na zivce ljudi koji misle da sve znaju....
nesto ovako mi je trebalo..malo smijeha...tracanja bivsih cura i momaka.....nase situacije....tvoja djela...moje reakcije....svidja mi se.....opustajuce.....hvala ti:)
...............................................................................dosada................................
Niko ne moze da zamjeni onaj drhtaj u tvom glasu.....niko ne moze da zamjeni onaj pogled u tvojim ocima....niko ne moze da zamjeni onaj osjecaj koji budi tvoje prisustvo...niko ne moze da zamjeni zelju u tvom dahu....niko....ne boj se.....
Hocu da vristim.....idite od mene...svi...vi koji nikada niste bili tu..i sada ispravljate greske teske 19 godina za dvije minute..ne ide to tako...ne zelim da ide tako.....zasto se ljudi nekada ponasaju kao da me nema....kao da ne postojim..zar izgledam tako neprimjetna....i mala...ili izgledam...tako velika i jaka..da misle da mi ne treba pomoc..savjet....zagrljaj...ne ne treba mi nista..nikada mi i nije trebalo...uvijek imam sebe i 4 zida.....oni slusaju..veoma dobro..a sto je najvaznije.....sute.....
Znam da je tesko razumjeti me nekada....znam to...ne trebas mi ni govoriti...ali ti si taj za kojeg mislim...da bi to mogao da uradi...i tebi dajem sansu..otvaram vrata....pustam te....ne svidja ti se....zelis da mjenjas....trudim se....zelim zbog tebe....mislis da cu uspjeti..ali ja ne....nisam toliko jaka..koliko izgledam...ne..
Ne zalim....sekundu...
Ne zalim..minutu...
Ne zalim....sat...
Ne zalim...dan...
Ne zalim...zivot....
sa tobom.....
..
U pravu si za sve....znam...ne razmisljam..nikada ne razmisljam..samo radim stvari..ne mislim ni o kome nego o sebi....ne mislim o tebi....ja sam ona koja uvijek prica o obecanjima..a sama ih krsim..i to onome kome bi to najmanje trebala.....znam....i opet....mi kazes da me volis...kako me uopste mozes ovakvu voljeti....kako....ne znam...ali volis me....
I hate myself when I caught me....to se the end of everything in your eyes...to be blind..I wish right then....just not to see your despise....people all over..and I´m alone....to smile is not to be a friend.....to find someon who listens hard....to fond someone who will defend...It´s hard to live in an empty world....where noone is your friend endeed....but truly it is all damn wrong..and nothing is as it seemed....
gdje god podjem ...tebi idem.....
Izvuko se...na njemu sopstveni nacin....kako mrzim sto sam slaba....na njega.....
Ne razumijem..sta hoces ti da postignes..sa takvim ponasanjem..i sa takvim stavom....da me prepadnes....da mi nesto dokazes....da mi nesto pokazes....ne shvatam...ne shvatam zasto se nekad ponasas ovako ˝visoko˝..ide mi to na zivce....inat je cudna stvar....a ja bas nisam raspolozena....usput....nema nista kod mene...hvala sto pitas.....
Nekada se bolje okrenuti i pogledati iza sebe..mozes sebe postedjeti dosta stvari...ali eto..ako neces..nastavi se inatiti....
Kad je tuzan...i mene boli...njegov problem..moj dupli..ali kada je sretan..ja sam presretna....
Uvijek sam bio samom sebi dovoljan
A tek sad vidim da pola bio sam
Taj drugi dio donjela si ti
I sad se ne mogu od tebe dijeliti
I sve ja imam samo kada ti si tu
A kad te nema samo ti mi ostajes
I sebe pitam da li sada sam u snu
Il' tek se budim sad po prvi put
Il' mozda ludim
Jer sto te vise gledam
To te vise nikom nedam ja.....
Ne znam tacno kako odgovoriti na pitanje da li postoji prijateljstvo izmedju muskarca i zene...mislim da postoji ..ali u nekim granicama i nikada ne moze isto kao prijateljstvo izmedju dvije zene ili dva muskarca..a pogotovo ne nakon braka...mislim da li biste vi dozvolili da vasa zena/muz izlazi nasamo sa njenim/njegovom najboljim/om prijateljem/prijateljicom a vi ostajete kuci...ali mislim..iskreno....
Love is irresistible desire to be irresistibly desired....
Moze li ljudima dosaditi smijeh?
Odavno sam se pomirila sa tim da moja nena ima talenat za kletve..i na moje dugogodisnje pitanje..ODAKLE IH VISE IZVLACI?...odgovor je isti..oduvijek...BOGA PITAJ!!!!
Eh ja bih sada vrlo rado da vas pocastim sa par tih odlicno ukomponovanih recenica...koje imaju svoj smisao...moglo bi se reci..na neki morbidan nacin....
-Crkla dabogda!(Standardna)
-Vrana ti oci vadila!(kad misli da je ne cujem)
-Grom te sino medjuoci!(Ovo je bila danasnja)
-Djavo te odnio!(ova mi je dosadila...mislim svaki dan po 10 puta...svega dosta)
-Vazda ti tako bilo!(Hoce da kaze da cu biti ovakva i kad se udam)
-Jezik ti usaho!(volim odgovorit pa me ubij)
-Dabogda ti ne trebalo!(kad je pitam nesto)
-Oci ti ispale!(ova je pravo osjecajna)
-Noge polomila dabogda!(ova nije tolko cesta..al je zaje.ana)
i tako dalje....ima njih jos..par stotina..zavisi sve od prilike i situacije....a koliko god ovo bilo smijesno...toliko je i zalosno..jer vecinu ovih kletva izgovori..bas meni....
Hiljadu necijih srecnih casaka bit ce kao ovaj..ali ovaj nikad vise.
Hiljadu tudjih ljubavi bit ce kao ova..ali ova nikad vise....
ovaj covijek me fascinira.....Mesa Selimovic
Kako je tuzno biti star...i sam....veceras sam isla do jedne zene koja zivi sama....mama joj je poslala nesto hrane za iftara....dolazim pred njenu kucu..i osjetim kako su mi ruke utrnule od silnih zdjela i tanjira koje je mama napunila...stojim pred vratima..i gledam je kroz staklo....sjedi..i pusi..sama...vrijeme iftara..a ona se iftari cigarom....od toliko djece koje ima..niko nije tu....barem da joj nesto da...da jede...koji grijeh..i koja zalost....samo se nadam da necu odgojiti..tako nezahvalnu djecu ..koja ce me napustiti...cim pocnem malo sporije da hodam....ulazim unutra...cim me ugledala..pocela je da place..kao i svaki put...kada dodjem..place....i zahvaljuje se...nema na cemu....i drugi put....i pedeseti....
Kako me ubija to sto ne mogu da budem sa njim..sada kad mu je tako tesko..i kada treba nekoga kraj sebe..ako nista da ga saslusa..a ja...kilometrima daleko...zbog cega....znam zbog cega..ali ne znam je li vrijedno....nekada mi se cini da nije..nekada mi dodje da ostavim sve..i odem....samo da ga zagrlim..znam koliko bi mu znacilo....znam koliko bi znacilo meni.....
Nekada je potrebna i svadja....neophodna je...jer tek kada dodjes u situaciju...da sebe zamislis bez nekoga..shvatis....i ja sam....nisam namjerno...to znas...nekada reagujem....i uradim nesto..bez razmisljanja..cisto da bi ugodila svima...a na kraju ne ugodim nikome....ali ti to znas....nervira te....ali to i volis..jer je dio mene....a tek pomirenje....onaj osjecaj neizmjerne srece..koja boli..tjera suze na oci....a jedini razlog...jeste taj..da sve ono sto je u meni..sve ono sto osjecam....ne mogu da ti pokazem niti poljubcem..niti dodirom....niti rjecju....ne mogu..previse je toga u meni...i hoce van...bilo je predivno....na plazi....ispod mjeseca..ja i ti..tvoje ruke drze moju glavu..kao da se bojis da cu pobjeci...grlis me tako jako da mogu da osjetim kako ti srce tuce....govoris mi da me volis....opet..i opet....i ja tebe....previse.....
Jednog dana ostadoh ja u Mostaru, lafo da njemu pomognem da nauci sociologiju, da bi nakon izvesnog vremena buljenja u knjigu uvazenog nam profesora Foce, nas dvoje zakljucismo da od ucenja nema nista, a i on pokupi neku prehladu pa mu do ucenje jos manje...nakon rucka koji je sa njim uvijek obilan(a nebi se reklo na njemu)..zavalismo se na njegov krevet..kaze on..evo nas ljubavi ko da smo u braku...obadvoje se nasmijasmo..ono slatko..a ja ko djavo prihvatih igru te ga upitah....
JA:Ljubavi koju kosulju da ti ispeglam sutra za posla?
ON:Onu tamno-plavu sto sam je oblacio neki dan kad sam bio na sastanku...
JA:Aha, ok a jel to i sutra imas sastanak.?
ON:Imam duso, mislim da ce dugo trajati...
JA:Ajoj ljubavi pa daj nadji vise neku koja brzo obavi posao,pa da stignes kuci na veceru i reci onoj sto si je kuci dovodio neku vecer da joj je ostao grudnjak i jedan halter pa nek naleti jedan dan da to uzme i da popijemo kafu...
ON:U redu ljubavi, reci cu joj ali necu sa njom sutra nego sa gospodjicom crveni karmin...
JA:Ah otkud nje, zar nije u Njemackoj,haj nek se vratila, ali u nemojte molim te u autu prosli put sam jedva ocistila onaj njezin crveni karmin sa sjedista..jos ono bijelo pa nikako ocistiti...
ON:U redu ljubavi, pripazit cu iduci put, znas da ja pazim na te sitnice..
JA:Znam ljubavi, a onaj znas ono sto sam te pitala....?
ON:Koje???
JA:Pa onih petsto eura...da kupim sebi mobitel...ona nokiica na razvlacenje je bas in....
ON:Ma zenska glavo jesil ti normalna,dosta ti taj siemens A55 sa kojeg klizi zadnji dio, samo zatvoris oci i zamislis da je nokia....
Tada prestadosmo glumiti da smo u "savrsenom" braku i pocesmo se smijati tako glasno da je njegov brat iz prizemlja pitao jel sve u redu....jeste sve je u redu...sve je odlicno..ludi smo....totalno ludi....ali se zato i ovoliko volimo....
Pozelio si me....znam..ne trebas mi to reci..osjetim to u tvom glasu...iako si daleko od mene..osjetim toplinu....zelju...potrebu..ljubav..sve to u samo jednoj minuti..i sve to je moguce...samo sa tobom..laku noc i tebi ljubavi....
Eto da se malo pohvalim,ocistila sam prvu godinu i sad odmaram do januara hehe....
Imam ispit sutra a ja na MSN-u......
....i ne slutis...
.....koliko me cinis sretnom....kada me zagrlis..kada sam ti tako blizu da osjetim otkucaje tvoga srca...kuca samo za mene...i kuca brze...tu si...volis da me grlis...zelis da tako ostanemo dugo..da potraje..da ne prestane...da me uvijek osjetis...tu na svojim grudima...milujes mi kosu...tvoja svila...provlacis prste...ostaje miris....da me pamtis...dodirujes mi usne vrhom prstiju...drhte...zbog tebe..kao i prvog dana..kao i uvijek....gledas me u oci..i ono tvoje..ljepotica moja...da..tvoja....i samo tvoja...dok me ima....
Divim se toj zeni....na samo saznanje da imam neizljecivu bolest...predala bi se...ne bi se borila..a ona se tako bori..ne samo za sebe nego i za svoju djecu...za svoju buducnost..za njihovo bolje sutra....
Divim se njenom stavu....jacini njenog karaktera....njenim zezancijama...na racun njene bolesti....
Divim se njenom prihvatanju opadanja kose..koja je nekad bila duga i plava...a sada je kratka..ali ona je i od toga izvukla nesto dobro...sad je zovu hipi mama....
Divim se njenom smijehu..iskrenom i istinitom....i uvijek zakovanom na njenom licu...
Divim se njenoj ljubavi...koju dijeli gdje god moze...ljubavi koja se ne moze istrositi...
Divim se njenom odnosu sa bolnicarima sa kojima provodi vise vremena nego sa svojom djecom....
Divim se...sto ga je odgojila tako...da mu je toliko stalo..da je toliko postuje..da je toliko voli....da toliko zeli da je usreci....i divim se njemu sto se bori sa tim onako kako samo on zna.....
Samo za njegovu mamu......
.........
